Semantika vjetra

Abstract

Vjetar, dakle zrak koji pokreće snaga prirode, ljudsko biće ili možda Bog, obuhvaća različite pojave: od božanstvenog daha i ljudskog disanja do vihora, orkana i nevera. Vjetrovi nisu unaprijed ispunjeni određenim sadržajem. Njihova ovisnost o kontekstu naglašava ulogu konkretizacije. Mogućnosti su velike, od sacrum do profanum, od fizike do okultizma i mistike, od zla do dobra, od destrukcije do konstrukcije, od ludosti do melankolije. Prostor je sredina vjetra, trag - dokaz za postojanje. Naše se mogućnosti upoznavanja vjetra ograničavaju na istraživanje oznaka njegove nazočnosti. On je nevidljiv, a ipak uočljiv. Pišući o tragu, moramo imati na umu to da s jedne strane vjetar zatire tragove, čime onemogućuje dolazak kao i povratak, komplicira lektiru teksta, s druge pak, zahvaljujući njemu, možemo dešifrirati neki zapis (pismo) jer je trag prije svega informacija, poruka, znak, putokaz. Funkcije se vjetra ne ograničavaju samo na destruktivne funkcije. Njegovo je djelovanje slično djelovanju farmakona88, s obzirom na višeznačnost, ambivalenciju i kontekstualnu ovisnost vjetra. Može se pokazati osvježavajućim, spašavajućim dahom, ljetnim maestralom koji donosi tijelu i misli nužno olakšanje, može također prouzrokovati štete, uništavati rad čovjeka, donositi smrt. Detaljna i uporna analiza značenja vjetra, unatoč velikoj raznovrsnosti te meteorološke pojave, omogućuje nam utvrditi neke nepromjenljive elemente njegove semantike. To su često proturječna značenja koja su rezultat stečenog i konceptualiziranog iskustva. Vjetar i njegovi hiponimi najčešće simboliziraju: prolaznost, vrijeme, prazninu i ništavilo, umnu otupjelost, prostor, pokret, smrt, život, nestalnost, promjenljivost, pustošenja, preporod, ludost, slobodu, plodnost, životodavan dah božanstva, božansku klicu života, nadahnuće. Tema vjetra pojavljuje se na mnogim područjima humanistike, u književnosti, likovnim umjetnostima, psihologiji, simbolologiji, teologiji, filozofiji gdje vjetar ili njegove posebne vrste, koje često imaju svoja specifična značenja, postaju medij za sadržaje psihološke, estetske i filozofske naravi. O pitanju kulturne semantike vjetra raspolažemo detaljnom i iscrpljujućom literaturom. Skoro se u svim rječnicima simbola i mitova nalazi natuknica »vjetar«, svjedočeći o tome da su simbolična značenja vjetra jedno od stalnih sastojaka tradicije ne samo europske kulture, ali i drugih civilizacijskih krugova.