Hrvatski redatelji u Poljskoj u razdoblju od 1944. do 1989.

Abstract

Problem rada hrvatskih redatelja u inozemstvu vrlo je složeno i kompleksno područje istraživanja komparatističke naravi – u smislu kretanja po višekulturnom i višejezičnom prostoru te s obzirom na višediskurzivnost, znakovnu višekodnost kazališnog djela kao njegove ontološke značajke. Zanimljiv je ali i težak za otkrivanje, analizu i interpretaciju, utjecaj izvedenog djela u inozemstvu na kulturu originala te kulturu prijevoda. Redatelji u intervjuima ponekad govore o svom iskustvu rada u stranim kazalištima. Kad govorimo o hrvatskim redateljima, zasigurno su važan segment istraživanja upravo odlasci hrvatskih redatelja i iskustva stečena radom u stranoj sredini. Rekonstrukcija svih tih elemenata s obzirom na kontekst dviju kultura vrlo je zahtjevan zadatak i sastoji se od prikupljanja raspršenih informacija po kazališnim arhivima te kazališnoj periodici. Vrlo su važna također sjećanja kazalištaraca, usmena ili pisana – ako postoje. Ovaj je rad tek neka vrsta informativnog priloga čija je svrha ponajprije rekonstrukcija jednog aspekta hrvatsko-poljskih kazališnih veza.